Najbogatijih 20 odsto stanovništva u Srbiji je u 2021. imalo 5,9 puta veći dohodak u odnosu na 20 odsto najsiromašnijih.
Nejednakost raspodele dohotka u Srbiji je visoka jer je pokazatelj kvintilnog odnosa iznosio 5,9 u 2021, piše u Programu ekonomskih reformi za period 2023– 2025, koji je objavilo Ministarstvo finansija. Kvintilni odnos, mera nejednakosti raspodele dohotka, predstavlja odnos ukupnog dohotka 20 odsto najbogatijeg stanovništva i ukupnog dohotka 20 odsto najsiromašnijeg stanovništva.
U programu je navedeno da je razmatrano više varijanti koje će doprineti povećanju novčane socijalne pomoći, ali se smatra da je potrebno sačekati efekte primene Zakona o socijalnoj karti i eventualne uštede. To će u uslovima budžetskih ograničenja doprineti povećanju novčane socijalne pomoći. Primena Zakona o socijalnoj karti počela je u aprilu i tada je registar Socijalna karta počeo s radom, piše u programu.
Registar, kako je objašnjeno, objedinjuje baze svih neophodnih državnih organa, čime omogućava bolju kontrolu socijalnih davanja i pravedniju raspodelu novca za socijalno najugroženije kategorije. Analiza efekata primene registra Socijalna karta radiće se početkom ove godine.
U 2021. godini stopa rizika od siromaštva u Srbiji iznosila je 21,2 odsto i u odnosu na 2020. godinu niža je za 0,5 procentnih poena. Osobe uzrasta od 18 do 24 godine bila su najviše izložena riziku od siromaštva. Radi se procentu osoba čiji je prihod niži od praga rizika od siromaštva, koji je u 2021. iznosio 24.064 dinara prosečno mesečno za jednočlano domaćinstvo, navodi se u izveštaju Republičkog zavoda za statistiku(RZS). Prosečna minimalna potrošačka korpa za tročlano domaćinstvo u Srbiji iznosila je 39.623,18 dinara u 2021. godini, dok je prag rizika od siromaštva za tročlano domaćinstvo (dvoje odraslih i jedno dete starosti do 14 godina) iznosio 43.315 dinara.
„Istovremeno, iznos novčane socijalne pomoći koju ostvaruje tročlana porodica (nosilac prava, dodatak za odraslo lice i dodatak za dete) iznosi 17.244 dinara, što je manje od polovine kako prosečne minimalne potrošačke korpe, tako i praga rizika od siromaštva”, piše u Programu ekonomskih reformi.Jelena Žarković, profesorka Ekonomskog fakulteta u Beogradu, naglašava da je pokazatelj kvintilnog odnosa bio preko devet kada je 2012. godine RZS prvi put objavio taj podatak i bio je najveći u Evropi. RZS je menjao metodologiju Ankete o prihodima i uslovima života i ono što se desilo jeste da su povećali dohotke onih koji su najsiromašniji.
– Ništa se spektakularno nije desilo da bi se taj iznos smanjio sa devet na skoro šest. To je više posledica promene metodologije koja je omogućila da se povećaju dohoci najsiromašnijih, a nije rađena izmena u drugim delovima raspodele dohotka, kod srednjeg sloja ili bogatih. Ako RZS bude nastavio da menja, očekujem da se to vrati na iznos blizu devet ili čak 11, koliko je iznosio kvintilni odnos 2016, pre promene metodologije – kaže Žarkovićeva.
Da bi se poboljšanje zaista dogodilo, potrebna je promena poreske politike i politike socijalnih davanja. Naša sagovornica naglašava da se poreska politika nije promenila u poslednjih 20 godina i ono što može da se uradi jeste da se poveća progresivnost poreza na dohodak građana.
– To znači da veći porez plaćaju oni koji imaju veći dohodak i znam da se to razmatra u Ministarstvu finansija. Ovakav porez koji kod nas postoji nema nigde u Evropi. Crna Gora je prošle godine povećala progresivnost, tako da je regionu ostala samo BiH – napominje Žarkovićeva.
Prema njenim rečima, kada je reč o socijalnim naknadama, jedino što je promenjeno od 2018. jeste povećano izdvajanje za roditeljski dodatak. Novčanu socijalnu pomoć od oko 10.000 dinara prima svega 250.000 građana. Dečji dodatka je izrazito nizak, iznosi 3.000 dinara i prima ga svega 20 odsto dece u Srbiji, a u Crnoj Gori od prošle godine sva deca imaju pravo na dečji dodatak. I dok povećani roditeljski dodatak doprinosi smanjenju siromaštva, trebalo bi imati u vidu da je on pre svega pronatalitetna mera, za razliku od dečjeg dodatka koji je namenjen isključivo za siromašne porodice s decom. Naša sagovornica ukazuje da to govori o prioritetima javne politike.Za socijalne karte još nema istraživanja jer je tek počela primena u nekim opštinama. Profesorka Ekonomskog fakulteta kaže da se kod nas u tim pilot-opštinama već pokazalo ono što se desilo u Crnoj Gori i Makedoniji. U Crnoj Gori je 30 odsto ljudi izgubilo pravo na novčanu socijalnu pomoć zato što je postupak sada prilično depersonalizovan, sve radi softver, koji provuče podatke koje ima o osobi i domaćinstvu.
– Ljudi tako gube pravo na novčanu pomoć jer računar detektuje posedovanje zemlje veće od jedne hektara, a koja ne može da se proda niti koristi, a ideja je bila da se proces učini jednostavnijim za obe strane, administraciju i podnosioce zahteva za pomoć. Zakonski uslovi za dobijanje novčane socijalne pomoći su inače veoma strogi, a kada prođu kroz informacioni sistem socijalnih karata neminovno dovode do toga da se najsiromašniji među siromašnima uskraćuju i za tih 10.000 dinara mesečno – upozorava Žarkovićeva.